1 Tupã ojere ha he'i chéve: 2 “Nde, kuimba'e, eñe'ẽ umi ne retã guápe ha ere chupe kuéra: che amondo ramo ñorãirõ peteĩ tetãme, upe tetã oiporavo peteĩ ijapytégui kuéra iñangarekoharã. 3 Ha upe tetã ñangarekoha ohecha ramo hetãre ija'e'ỹva oñembojaha, ombopu turu ha oporomomarandu. 4 Oime ramo ohendúva upe turupu ha ndojapói mba'eve, ha umi hetãre ija'e'ỹva oguahẽ ha ojuka chupe, ha'e voi ojejukauka, 5 ohendúgui pe turupu ha ndojapói mba'eve; ha'e voi ojejukauka, oime rire ojapóvamo nomanói ra'e. 6 Ha pe tetã ñangarekoha ohecha ramo oguahẽ umi hetãre ija'e'ỹva ha nombopúi pe turu oporomomarandu haguã, ha umi hetãre ija'e'ỹva oguahẽ ha ojuka peteĩme, kóva omanóta hembiapo vaikuére, ha upe tetã ñangarekohápe katu, che ojehepy me'ẽkáta upe omano vaekuére.
7 Ndéve niko, nde kuimba'e, romoĩ kuri reñangareko haguã Israel rehe. Ne ñe'ẽ rendu vaerã mo'ã chéve, ha reporomomarandu cháke ha'évagui. 8 Ikatu niko oime che ha'e ra'e peteĩ heko añáva ojejuka vaerãha; ha néi, nde nereñe'ẽi ramo hendive omyengovia haguã heko vai ha ha'e ndojapói, upe heko añáva omanóne hembiapo vaikuére, ndéve katu ajeruréne rehepyme'ẽ haguã chéve upe omanóvare ojei haguã teko vaígui, ha ha'e ndojapói, ha'e omanóne heko vaikuére, ha nde neremanói chéne. 9 Nde ere ramo katu peteĩ heko añávape oheja haguã heko vaikue, ha ha'e ndohejái, ha'e omanóta hembiapo vaikue ojerureháicha, nde katu reikovéta.”
Peteĩ-teĩva rembiapo rehegua
(Ez 18.21-32)
10 “Nde, kuimba'e, ere Israelgua kuérape: ‘Peẽ peje: Ore renyhẽ jejavy ha tembiapo vaígui. Upévare ore tuju rohóvo. Mba'éicha piko roikovéta? 11 Che katu, Tupã, che rekovére ha'e ndaipotaiha omano pe heko añáva, aipota katu omyatyrõ hekove ha oikove. Israel, eheja pe teko vai reraháva. Mba'ére piko remano vaerã?’
12 Nde, kuimba'e, ere ne retãgua kuérape: ‘Oime ramo peteĩ imarangatúva heko vai, opa mba'e iporãva ojapo vaekue tapykueve ndoipe'a mo'ãi chupe jejopy vaígui, ha peteĩ heko añáva ndaheko añavéi ramo, opa mba'e vai ojapo vaekuégui tapykueve nomanói chéne. Imarangatúva heko vai ramo, heko porãngue nomoĩ porãi chéne chupe oikove haguã ohóvo. 13 Che aikuave'ẽ ramo jeikove peteĩ imarangatúvape, ha ha'e ojerovia pe imarangatuháre ha hembiapo vai, ndahecha kuaái chéne umi mba'e porã ojapo vaekue ha omanóne hembiapo vai rupi. 14 Ha amoĩ ramo omano haguãma peteĩ heko añávape, 15 ha ome'ẽ jey pe oheja vaekue mba'e porukakuére térã umi omonda vaekue, ha ojapo iporãva tekove rehegua, ha nahembiapo vaivéi, upéicha ramo, añetehápe oikovéne ha nomanói chéne. 16 Oiko porãgui ko'ágã teko jojápe, oikovéne ha na che mandu'avéi chéne umi mba'e vai ojapo vaekuére.’ 17 Ne retãgua kuéra he'íne che ndajopoiha teko joja, ha añetehápe, ha'e kuéra katu umi ojapo'ỹva teko joja. 18 Yvypóra heko porãva ojeheja umi mba'e porã ojapóvagui ha ojapo ivaíva, upéicha rupi omanóne. 19 Ha pe heko vaíva ojeheja ramo mba'e vai apógui ha ojapo iporãva heko jojáva, upévare oikovéne. 20 Peẽ peje ha peje jey: ‘Tupã ndojapói hikóni teko joja’. Che katu pombojovakéta peteĩ peteĩme, peẽ Israel guápe, pende rekokuére.”
Jerusalén ho'a
21 Ára 5ha mes 10hápe, 12 añoha ñaime hague ñane reta'ỹme, peteĩ karia'y okañy vaekue Jerusaléngui, ou ha omombe'u chéve upe táva guasu ho'a hague hayhu'ỹhára pópe. 22 Upe pyhare oguahẽ mboyve pe okañy vaekue, Tupã omoĩ ipo che rehe; ha pyhareve, ou rire upe karia'y, Tupã oheja jey añe'ẽ ha na che ñe'enguvéi.
Tavagua rembiapo vai
23 Tupã ojere che gotyo, ha he'i chéve: 24 “Umi oikovéva Israel táva guasu kuérape ho'apáva rupi, oiko he'i hikuái: ‘Abraham niko peteĩnte vaekue, ha jepevénte upéicha, tetã tuichakue oñemomba'e; ñande katu niko, ñande retavéva, ikatueteve ko tetã ñane mba'évo.’ 25 Upévare, ere chupe kuéra: “Kóicha he'i Tupã: Peẽ pe'u so'o huguy reheve, pomomorã tupã gua'u ta'ãnga rei, peiko peporojuka, ha piko peimo'ã tetã járata peẽ? 26 Peiko peporojuka kyse pende pópe, pejapo umi mba'e che mbojeguarúva, peiko pemyakã ratĩ pende rapichápe, ha piko peimo'ã tetã járata peẽme?
27 Ere avei chupe kuéra: ‘Che rekovére ha'e, umi oikóva táva guasu kuéra ho'apávape ojejukataha avei, ha umi oikóva okápe ahejáta ho'u chupe kuéra tymba ñarõ, ha umi oikóva okápe ahejáta ho'u ita kuápe ha yvykuápe omanombáta mba'asýgui. 28 Ahejáta upe tetã ho'apa ha oiko chugui yvy ojeiko'ỹha ha ahundíta pe mbarete oguerekóva ojeroviaiteha. Israel ka'aguy kuéragui oikopáta yvy ojeiko'ỹha; avave ndohasa mo'ãvéi upe rupi. 29 Ágã che ahejávo upe tetã yvy ojeiko'ỹha ramo ha ho'apáva, hembiapo vaikuetáre, umi che oguero'yrõ etéva, upépe ohecha kuaáta hikuái cheha Tupã.’
30 Ne retãgua kuéra oñe'ẽ nde rehe, pe táva jerére opu'ãva rupi, ha umi óga rokẽme, ha he'i ojupe hikuái: Peju, ñahendúta oúva ñandéve Tupãgui. 31 Ha péicha che retãgua ou ha oguapy ne renondépe, ojapoháicha jepi, ohendu haguã ne ñe'ẽ. Ha'e kuéra katu ndojapói umi eréva. He'i ha he'i jey purahéi mborayhúpe guáicha, ha ipy'apýpe kuéra katu oho pláta rapykuéri. 32 Ha'e kuéra nde rereko ku mborayhúpe opurahéiva ramo, ijahy'o porãva ha ombopu porãva árpa. Ohendu hikuái ne ñe'ẽ, ha ndojapói umi eréva. 33 Jepénte upéicha, opa mba'e oikóta, ha ágã oikóvo ohecha kuaáta hikuái, añetehápe oĩ hague peteĩ maranduhára ijapytépe kuéra.”
El profeta debe vigilar a su pueblo
1 Dios también me dijo:

2 «Ezequiel, dales de mi parte este mensaje a los israelitas:

“Cuando yo permito que haya guerra en algún país, la gente de ese lugar elige a alguien y lo pone como vigilante. 3 Ese vigilante tiene la obligación de tocar la trompeta si ve que el ejército enemigo se acerca. 4-5 Si alguien escucha la trompeta, pero no le hace caso, y los enemigos lo matan, esa persona es culpable de su propia muerte. Si hubiera hecho caso de la advertencia, se habría salvado.
6 ”También puede suceder que el vigilante vea que se acerca el enemigo, y no toque la trompeta. En tal caso, si el enemigo llega y mata a alguien, esa persona morirá por causa de su pecado, pero yo le pediré cuentas de esa muerte al vigilante”.

7-9 »Yo te he elegido como mi vigilante oficial ante los israelitas. Si me oyes sentenciar a muerte a algún malvado, y tú no le adviertes que debe cambiar su mala conducta, ese malvado morirá por causa de su pecado, pero yo te pediré a ti cuentas de su muerte. Por el contrario, si le adviertes que debe cambiar su mala conducta, y no te hace caso, ese malvado morirá por causa de su pecado, pero tú salvarás tu vida.
10 »Los israelitas creen que ya no tienen remedio. Creen que se están pudriendo en vida porque han pecado mucho. Pero tú debes decirles 11 de mi parte que yo no quiero que muera la gente malvada. Lo que quiero es que dejen su mala conducta y vivan. Israelitas, ¡cambien su mala conducta! ¡Dejen de hacer lo malo, y no morirán!
12-19 »Pon atención, Ezequiel. Los israelitas me critican y dicen que soy injusto, pero en realidad los injustos son ellos. Por eso quiero que les aclares esto: Si una persona buena hace lo malo, todo lo bueno que haya hecho no la salvará de morir; pero si una persona malvada deja de hacer lo malo, todo lo malo que haya hecho le será perdonado, y vivirá por hacer lo que es recto y justo. Si roba algo, o recibe algo en prenda, pero lo devuelve, no volveré a acordarme de sus pecados, pues habrá obedecido mis mandamientos, que dan vida.
»Si a una persona buena le prometo que vivirá muchos años, y confiada en eso empieza a pecar, yo no tomaré en cuenta todo lo bueno que haya hecho, sino que morirá por los pecados que haya cometido.
20 »Sin embargo, los israelitas me critican y siguen diciendo que soy injusto. Pero yo voy a juzgar a cada quien de acuerdo con su conducta».
La destrucción de Jerusalén
21 Habían pasado doce años desde que llegamos presos a Babilonia. El día cinco del mes de Tébet me enteré de que Jerusalén había sido destruida. Uno de los que habían logrado escapar con vida me dio la noticia. 22 La noche anterior, Dios me había hecho sentir su poder y me dejó mudo. Pero al día siguiente, cuando llegó el sobreviviente, Dios me permitió volver a hablar 23 y me dijo:

24 «Israel es un país en ruinas. Sin embargo, hay israelitas que se consuelan diciendo: “Si Abraham por sí solo pudo adueñarse de este país, ¡con mayor razón nosotros, que somos muchos, podremos permanecer en él!” 25-26 Por lo tanto, ve y diles de mi parte: “Ustedes hacen cosas repugnantes, comen alimentos prohibidos, adoran a dioses falsos, matan gente, confían en sus armas, y tienen relaciones sexuales con la mujer de su prójimo. ¿Y aún así esperan adueñarse de esta tierra?”
27 »Diles también de mi parte:

“Yo les juro que los israelitas que aún viven en estas ruinas morirán atravesados por la espada. Los animales salvajes se comerán a los que vivan en el campo, y la enfermedad acabará con los que se escondan en cuevas y fortalezas.
28-29 ”Ustedes han cometido pecados que yo no soporto. Pero yo les quitaré su poder y su orgullo. Dejaré este país hecho un desierto. Quedará totalmente abandonado, y nadie pasará por sus montañas. Entonces reconocerán que yo soy el Dios de Israel”.

30 »Ezequiel, los israelitas también hablan de ti. Hasta en las murallas de la ciudad, y en las puertas de sus casas, se les oye decir: “Vengan, vamos a oír el mensaje que Dios nos ha enviado por medio de Ezequiel”. 31-32 Y así lo hacen: llegan, se sientan delante de ti, y te prestan atención. Para ellos, tú eres como un cantante de dulce voz, que sabe tocar bien su instrumento musical, y que le canta al amor. Les gusta mucho cómo hablas, pero les gusta más el dinero. Te oyen, pero no hacen lo que les dices.
33 »Muy pronto se cumplirá todo lo que he dicho. Cuando se cumpla, van a darse cuenta de que hubo entre ellos alguien que les hablaba de mi parte».